U ovoj savremenoj, tužnoj komediji o ljudima koji statiraju na snimanju holivudskog filma, čija je tema sudar svetova – filmske iluzije Holivuda i realnog sveta siromašnog irskog sela – sve uloge igraju Miloš Petrović Trojpec i Pavle Mensur.
DŽEPOVI PUNI KAMENJA u režiji Erola Kadića i produkciji Yugoart – šta vas čeka pogledajte u ovom dvominutnom videu:
DŽEPOVI PUNI KAMENJA
NOVO – premijera 22.03.25.Teatar Vuk(Scena Cult)
Miloš Petrović Trojpec
Pavle Mensur
Prevod sa engleskog – Ivana Dimić
Reditelj – Erol Kadić
Izbor muzike – Ana Đokić
Koreograf – Marko Mićić MA
Kostimografija – Ana Đorđević
Scenski dizajn – Erol Kadić


NOĆ U KUĆI GOSPODINA KOLAKA
Igraju: Slobodan Boda Ninkovic, Irfan Mensur, Vladimir Kerkez
Pisac: Vladimir Đurđević
Rezija: Irfan Mensur
Kostim: Selena Mladenović
Dizajn svetla i zvuk: Igor Borović-Cipi
Muzika: Zijo Valentino
Muzika za hor: Leontina Vukomanović
*
Reč pisca:
“Irfan,Boda i Vlada su me naterali da napišem komad o tri luzera. Ponovo. Petnaest godina nakon mog prvog i jedinog takvog, a ujedno i debitanskog komada.
I ako je “Ne igraj na Engleze” komad o tri antiheroja posle kog muškarci plaču, a ženama ništa nije jasno,”Noć u kući gospodina Kolaka” je komad o tri antiheroja posle kog muškarcima nije udobno, a ženama sve jasno.
Mada, nisam želeo da pojašnjavam bilo šta. Želeo sam da pitam jer svako pozorište, pa čak i ovo malo, kamerno, nepretenciozno, šarmantno pozorište, postavlja pitanja.
Da li u vremenu terora lepote i mladosti, i trijumfa forme nad suštinom, laži nad istinom i prava nad pravdom, u vremenu seksa bez ljubavi i pozorišta bez pisca i glumaca, u vremenu u kom se stvari digitalizuju, racionalizuju i banalizuju…
Da li u tom vremenu muškarac starog kova, analogni neki tip, može pronaći smisao?
Prevedeno na jezik ovog vremena: Da li muškarci danas imaju upotrebnu vrednost?
U sećanje na mog prijatelja
Petra Kolaka (1977-2017)”
*
Pogledajte video segmente iz predstave:
https://www.youtube.com/watch?v=IWiaGjmBu4w&t=87s
https://www.youtube.com/watch?v=qCMNE13WXOI&t=8s
Šta ćemo sad – izbliza
http://antistresvodic.rs/nova-antistresna-pozorisna-predstava-preplitanje-zivota-i-glume/

Sta cemo sad, predstava
Foto Teodora Ciric
Dizajn plakata Teodora Ciric
Šta ćemo sad?
Lijevo desno glumac



Primadone
MILENA – TANJA BOŠKOVIĆ
DARA – RADA ĐURIČIN
Režija: Irfan Mensur
Adaptacija i dramaturška obrada: Irfan Mensur
Saradnik: M. Nedović
Muzika: Sanja Ilić
Tekst songova: Irfan Mensur
Produkcija: Yugoart
Ponekad su fiktivni život pozoriša i onaj stvarni koji živimo neobično isprepletani. Milena i Dara su žene u “najboljim” godinama, glumice i primadone, koje žive u napuštenom pozorištu kojem prete da će biti srušeno. Udovica i ljubavnica direktora, glavnog glumca i režisera tog istog pozorišta, su ujedinjene u ljubavi i sećanju na jednog čoveka, ali i ideala o boljem svetu. U dijalozima s humorom vaskrsava era puna snova i utopija, u kojima obe primadone mešaju svoje nezdrave nade i sentimentalno staro rivalstvo.
Tragikomična priča o moralnim i društvenim vrednostima, o moći pozorišta da razbudi misli i promeni savest kod publike, o primitivizmu, o dva različita karaktera… Originalna muzika Sanje Ilića i songovi koje naše primadone sa velikim uživanjem pevaju naglašavaju ove dramaturške vrednosti.
Ova predstava Irfana Mensura je inspirisana dramskim delom “Opsada Lenjingrada” savremenog španskog pisca H. S. Sinestera.
Hari Mata Hari
Koncert Valentino
11. septembar – Boljevac
MEDVED – šala za džez trio i jednog glumca u deset slika
Anton Pavlovič Čehov
Režija: Zijah A. Sokolović , lica: Grigorije Stepanovièč Smirnov – glumac / Zijah A.Sokolović, Jelena Ivanova Popova – saksofon / Primož Simončić, Luka, sluga – bas gitara / Iztok Vidmar, bubnjevi / Marjan Stanić
Premijera 19.05.1997 u okviru Evropskog meseca kulture, Ljubljana,1997
Predstava evropskog meseca kulture Ljubljana 1997-Slovenija
Kobajagi donijela me roda
Zijah A. Sokolović
Premijera 18. 02. 1993, Interkulttheater, Wien
Roditelji su ipak pred dilemom, kako dijete dovesti do saznanja o nastanku života, a da to bude prirodno i istinito i razumljivo, sa mjerom i ukusom, a ipak bez vulgarizacije, uztezanja i zaplitanja u mutne metafore. Ova neobična i izuzetna predstava će im pomoći da to učine uz osmijeh na najprirodniji i najprijatniji način.
“Mostaraska liska” nagrada publike na najbolju predstavu na festivalu teatara, Mostar 2006
Tekst preveden na slovenački jezik, izveden u Ljubljani 1998 (Gašper Tič,nagrada “Zlatna paličica”)
Tekst preveden na hrvatski jezik, izveden u Zagrebu 2003 (Dražen Šivak,nagrada Hrvatskog glumišta)
Međuigre 0-24
Zijah A. Sokolović
premijera 17. 2. 2006. Ljubljana, Slovenija
kabare trajanje: 120 minuta
Kabare “Međuigre 0 – 24” želi da dodiruje besmislenost i manjak logike čitavog ljudskog djelovanja sa sviješću da je čovjek uhvaćen u zamku civilizacije i usamljenosti, da mu je to prirodno stanje, i da se to ne može izliječiti, ali se može ublažiti.”
GLUMAC… JE GLUMAC… JE GLUMAC
Zijah A. Sokolović
Premijera 30.I’03.1978. Sarajevo
PREDSTAVA KOJA SE IGRA 34 GODINE
Tekst predstave preveden na njemački, francuski, poljski, engleski i italijanski jezik.
Šesnaest glumaca igralo je tekst u preko dvadeset zemalja svijeta.
Predstava je premijerno izvedena u Beču, Parizu, Varšavi, New Yorku, Londonu, Berlinu, Sidneyu…
23. i 24.02.2008. na velikoj sceni Slovenskog Narodnog Gledališča
O tekstu, o monodrami, o glumcu, o Zijahu, o vremenu, o prostoru, o predstavi, o pozorištu, su pisali:
Pero Kvrgić “Zijah…je Zijah…je Zijah”
Fabijan Šovagović “Glumačka dramaturgija monodrame – Ite, misa est”
Rade Šerbedžija “Glumac…je glumac…je glumčina”
Velimir Stojanović “Zike…je Zike…je Zike”
Jovan Ćirilov “Ne volim monodrame, volim Zijaha”
Zvone Šedlbauer “Živjeti kao usamljeni jahač – Faire cavalier seul”
Radomir Putnik “Umešnost scenske improvizacije
Boris Cavazza “Dragi Zijah!”
Jakov Jurišić “Glumac” pjesma
Gorčin Stojanović “Glumac je svet po sebi”
Špiro Guberina “Na nekom drugom mjestu”
Marko Kovačević “Ludička magija”
Michele Ainzara “Držati se sna”
Milovan Lukić “Posmatram iz svog ugla” pjesma
Pero Kvesić “Predstava za sto i prvog čovjeka”
Dževad Karahasan “Studij glumačke igre”
Ivica Boban “O Zijahu glumcu, performeru, pedagogu i kazališnom animatoru”
Anatolij Kudrjavcev “Moćnije od životnosti”
Slanko Pezdir “Glumi, dakle jesam!”
Dragan Marijanović “Šupci u prvom redu”
nepoznati autor “Izvrstan glumac”
Goran Cvetković “Sinonim za opstanak pozorišta”
Egon Savin “Neuhvatljiva mera”
nepoznata autorica “Biti medvjed – iz prve ruke”
Davor Korić “Fenomen monoteatra Zijaha A.Sokolovića”
Dino Mustafić “Glumačka škola života”
Slobodan Unkovski “Zijah, glumina gluma”
Meto Jovanovski “Kralj scenskih veština”
Miloš Lazin “Do posljednjeg daha”
Svjetlana Hribar “Totalna igra”
Vojislav Vujanović “Zijah A.Sokolović : ime kao metafora”
Goran Stefanovski “Specijalna narudžba”
Nesim Tahirović 9 skica za portret Glumca
Rajko Grlić preporuka za čitanje knjige
CABAres CABArei
Zijah A. Sokolović
“CABAres , CABArei” govori o dezorijentiranosti modernog čovjeka koji je izgubio ideale i uopće vjeru u njih, a nije u stanju postati žilavi “mediokritet” koji, slijedeći samo goli nagon samoodržanja, uvijek odnosi pobjedu nad bilo kakvim uhovnim vrijednostima i intelektom. Ovu smrtno ozbiljnu problematiku Zijah A. Sokolović oblaže specifičnom vrstom crnog humora koji funkcionira kao agresivno karikiranje čulnosti, kao nemoćna osveta uma nad tijelom.
NAŠI DANI, Sarajevo, 30.3.1998.