Majstorska glumačka radionica

Gluma postoji “sama za sebe”, kako kažu filozofi.

Dakle, da Gluma ne postoji “sama” u našem realnom prirodnom životu ne bi se mogla “sama” upotrebljavati u kazalištu,
fi lmu, televiziji. U stvarnosti ona je sklop industrijskih, društvenih, građanskih, vjerskih i mitskih normi koje upotrebljavamo,
manje više, kao oblik prilagođavanja svakodnevici. U iluziji, kaoteatru ili fi lmu ili televiziji, Gluma je sklop “datih
okolnosti” koje se analiziraju, uvježbavaju i poslije u nekoj cjelini reproduciraju tj. pokazuju. Možemo reći, izvan realnosti,
Gluma je proces u kojem Glumac traži “sredstvo” da se njegova emocija ili misao pokažu. To radi Glumac. A gledaoc to
mora “pročitati” tako što će osjetiti ili vidjeti to što Glumac želi “odglumiti”, pokazati. Svaki Glumac u svom Glumačkom
životu izgradi neki svoj “sistem” po kojem analizira, sklapa, kombinira “date okolnosti” i poslije ih ponavlja u teatru ili fi lmu
i televiziji. Svaki od ovih medija ima svoju logiku i tako se i “sistemi” prilagođavaju potrebama uloge ili scene ili predstave.